Sta da kazem, na betlu si "tanak" ko foto model,
Ko kamen bacen u vulkan, ti uvijek ostajes "dole",
Rap ti je po svemu ko idol Jagodica Bobica,
za djecu od pet godina i do zla Boga dosadan,
Kujo glavu ti otkinem, ko trofej u sobu stavim,
da gledas kako ti je traka "vruca", jedino kad je bacim u kamin,
Stalno mjenjas houmije, jer poslije nastupa ne ostaju cijeli,
Kad cuju vas rap za usi se drzi i drustvo gluho-nijemih,
I da su ti sudija braca, na ovom betlu ko na mobu pucaju "veze",
Jer ti repas sam napusten, dok ja repam "za deset",
U ovom vrticu sam ucitelj, djeca betla se zazeljela,
Ovde nezaustavljiv ko voz, ti jadan ko Ana Karenjina,